Prvi i osnovni temelj islamskog vjerovanja (imana) jeste amentu billahi - vjerovanje u jednog jedinog Allaha.

"Allah je -nema boga osim Njega -Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moč Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju, i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!"
(Kuran, el-Bekare, 255.)

Istinu i uvjerenje da je Allah jedan jedini Bog, izvor i utočište svemu i svakome (Allahu-s-samed), Onaj Kome se sve i svako obraća, svjedoče Allah, meleki, sve objave, svi vjerovjesnici i istinski mudri i učeni ljudi.

"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni - i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"
(Kuran, Ali bnran, 18.)
"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
(Kuran, el-Enbija, 25.)

Vjerovanje u jednog jedinog Allaha temelj je svih objava, osnovna poruka svakog vjerovjesnika i bit tradicije svakog naroda u svakom vremenu. Taj osnovni princip vjerovanja (imana) podrazumijeva svjesnu, slobodnu i namjernu poko¬rnost i predanost jedinom Allahu (islam), ovisnost i robovanje samo Njemu (ibadet), bezprizivno pokoravanje Njegovoj volji (šerijat), činjenje dobra u ime Njega, a na korist ljudi, i borba protiv zla (ahlak ili etika), izvršavanje obreda u ime Njega, neprestanu svijest o Allahu (et-takva), stalnu misao i sjećanje na Allaha (zikr), bezuvjetnu poslušnost (itaat), neprestano veličanje (tekbir), slavljenje (tesbih), zahvaljivanje Allahu (temhid i tešekkur). Sve ovo ljudi trebaju činiti zato što im je Allah podario život, zdravlje, um, razum, dakle pamet, osjetila; darovao nafaku i uvjete života kao što su nebesa, zvijezde, sunce, mjesec, zemlja, rijeke, jezera, izvori, mora, usjevi, plodovi, voće, povrće i razne životinje. Sve što je Allah stvorio besplatno je povjerio, podario i upokorio ljudima pod jednim jedinim uvjetom: da Mu na svemu podarenom budu zahvalni i pokorni, i to samo Njemu i nikome više.

"Allah vam daje da se morem koristite da bi lađe, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste zahvalni bili. I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su zaista pouke za ljude koji razmišljaju."
(Kuran, el-Džasije,12. i 13.)

Prema Kuranu - kao rezultat prvog i osnovnog principa vjerovanja (imana) na planu umme ili zajednice muslimana na razini ekonomije, da ne bi ljudi zapali u ovisnost i robovanje državi, partiji, naciji, rasi, klasi ili plemenu, što ih vodi širku (politeizmu), važi osnovno načelo - Allah je jedini posjednik, suveren i stvarni vlasnik svega i svakoga.

"Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji."
(Kuran, el-Bekare, 284.)

U politici - da ne bi došlo do faraonizacije i despotizacije društvenog života, pogotovo u državi - samo Allah zapovijeda. On je jedini izvor vječnih i neizmje¬njivih zakona. U kulturi - da to ne bi pojedinci, određene odabrane rase i narodi sebi umislili - jedino Allah sve zna. To je jedini način i put da se izbjegnu razni etnocentrizmi i poricanje drugih kultura. Allahovo biće neusporedivo je bilo s kim i bilo s čim. Ljudi nemaju definicije Allahovog bića:

"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi."
(Kuran, eš-Š"ra,11.)

Allahovo biće nikad neće pojmiti ničiji um, razumjeti ničiji razum, dokučiti ničije iskustvo, znanost niti povijest. Božije biće podjednako je nedostupno svakom čovjeku i narodu bez obzira gdje i kada žive. Iskustvom, znanošću, poviješću, umom i razumom mogu se samo detaljnije spoznavati Allahova stvorenja, koja Njega, kao Stvoritelja, svjedoče i potvrđuju.
"Kako je Bog metaempirički bitak, On je nedostižan ljudima, koji su ograničeni svojim osjetilima. On je stoga iznad svakog poimanja. Njegova transcendencija izvodi se iz toga što je On s one strane ograničenja vremena, prostora i osjetilne egzistencije svijeta. On, im, naime, prethodi, ali je takodjer imanentan dušama (enfifs) i redu koji prožima prostor i vrijeme (afak). Prava priroda Božija ne može se uopće spoznati. Kako je Božija bit nedostižna, te stoga i neopisiva (neizreciva, nepredstavljiva, nepojmljiva i nedokučiva), svojstva su samo simboli Njegove zbiljnosti prilagodjene ljudskiin mogućnostima. No, na njih se ne može gledati samo kao na formalnost izvanjskog iskaza. Kako su oni nešto što čovjek dobiva od Njega, oni su, donekle, istinska predodžba o biti, jer bar moraju biti u skladu s njom, te put ka njoj vodi, ipak, preko tih svojstava."
(Uvod u Kuran)
Nedvojbena je istina da se ispravna spoznaja o Allahu, dž. š., može postići isključivo putem Njegovih riječi, imena (el-esmau-l-husna).

"Allah ima najljepša imena, i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena..."
(Kuran, el-Eraf,180.)
Svojstva (sifati) i djela koja On sam otkriva mogu biti spoznana pod jednim osnovnim uvjetom - da čovjek vjeruje. Objava, Allahova imena, svojstva i svi stvoreni svjetovi i stvorenja istodobno vode ljude jedino ispravnoj vjeri u jednog Allaha. Osnovna Allahova svojstva, na osnovu kojih vjerujemo u Allaha, jesu: Allah ima i postoji - vudžud; On je jedan - vahdanijjet; nije postao - kidem; neće Ga nestati - beka; nije nikome i ničemu sličan-muhalefetun li-l-havadisi; Bog sam opstoji - kijamun binefisihi; Allah živi Svojim vječnim životom - hajat; sve zna - ilm; sve čuje - sein; sve vidi - besar; sve čini Svojom voljom - iradet; On je svemoćan - kudret; sve stvara, održava i rastvara – tekvin; govori Svojim, Božijim govorom - kelam. Osnovna Allahova svojstva kazuje sura Ihlas:

"Reci: On je Allah - jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!"
(Kuran, el-Ihlas,1.-4.)

Vlastito je Božije ime Allah. Iza riječi Allah obavezno treba dodati džellešanuhu, što znači Uzvišeni. Središte vjere i etike u svakom vremenu jesu srce i duša. Srce teži, želi, traži i probija se ka Bogu. Središte vjere jeste srce, a njena pokretačka snaga jeste ljubav prema Bogu. Vjera je takoder stvar duše. Ona se po mnogo čemu korijeni u ljudskoj naravi, u čovjekovoj potrebi da nadraste sebe i svoje ogranReno, relativno i prolazno zemaljsko biće i da se tako približi ka Jednom, ka Apsolutnom, ka Izvoru i Utoku svega. Ako nema vjere u Boga, čovjeku i ljudima, svjedoči povijest, sve je dozvoljeno. Bez vjere u Boga ne može se uspostaviti pravda ni na površini jedne suze. Bez vjere u Boga ima moralnih pojedinaca, ali nema moralne zajednice niti društva; čovjek i ljudi nemaju ispravan odnos prema stvorenim svjetovima, stvorenjima, bićima i ljudima: ili ih poriču i uništavaju ili ih obožavaju.I jedno i drugo težak je i neoprostiv grijeh. Vjerovanje u jednog jedinog Allaha kojim se poriču i isključuju drugi bogovi i božanstva naziva se tevhid i vahdanijjet ili monoteizam. Vjerovanje u dva ili više bogova naziva se širk ili politeizam. Ne¬vjerovanje u Boga naziva se kufr ili ateizam. Vjerovanje u jedan jedinstveni svjetski duh koji obuhvata sva stvorenja naziva se animatizam. Vjerovanje u pojedinačne samostalne duše koje nastanjuju svako biće, stvorenje i životinju naziva se animizam. Vjerovanje da se duh pradavnog pretka uselio u neku stvar, biljku ili životinju naziva se totemizam. Vjerovanje u svetost stvari i predmeta uopće naziva se fetišizam.
Pripadnici bilo koje vjere nazivaju se millet. Od danas postojećih vjera u svijetu su brojni: kršćani, židovi, budisti, brahmani, konfučijevci i muslimani. Vjerska zajednica muslimana naziva se ummet. Sljedbenici islama nazivaju se mumini i mu'minke. Ko čvrsto i iskreno vjeruje u Allaha, on je pravi musliman i dobar čovjek. Nebesa bez stubova, koja je Allah stvorio, a koja svako gleda, Sunce, Mjesec, Zemlja i sve zvijezde neprestano očituju Allahov red, poredak i zakonitost. Sve je stvoreno s mjerom, svrhom i ciljem. Sva stvorenja i svjetovi stvoreni su da slave i veličaju Allaha i da koriste ljudima. Ništa nije stvoreno slučajno, bez svrhe i smisla, radi igre i zabave.

"Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je izmedu njih da bismo se igrali; Mi smo ih stvorili s ciljem, ali većina ovih ne zna."
(Kuran, ed-Duhan, 38. i 39.)


Vjerovati u Allaha, dž. š., znači imati red u glavi, u srcu i duši te uvažavati red u svijetu, životu, univerzumu i medju ljudima.

VIJESTI
Hutba
13.10.2017 Hutba: Džematlija ili džumatlija?
Kalendar...
Pogledaj kalendar